TRAŽIO JE JEDAN SAT VIŠE I DOBIO GA: „Treba da se zapitamo zašto nam se ovo dešava…Kad sve prođe, neka stvari ćemo više ceniti“

Krajem prošle godine Sergej Ćetković objavio je pesmu „25. sat“, ne sluteći da će samo par meseci kasnije ovom baladom predvideti situaciju koja nas je zatekla i svima nama podariti jedan sat više, koji tokom pandemije korona virusa i izolacije i te kako imamo. 

„Živimo u prebrzom vremenu koje nas ne štedi i nameće nam mnogo toga što ne želimo. Sve se svelo na posao, trku za novcem i karijerom, a ne shvatamo koliko zbog toga trpe ljudi koje najviše volimo, posebno deca, a mi sami, u toj trci, često ogrubimo u emotivnom smislu. Želeo sam da skrenem pažnju na to da je život samo jedan i da moramo da se potrudimo da na dnevnom nivou, ako ne možemo više, izdvojimo makar jedan sat koji ćemo posvetiti porodici i najdražima, jer se neke stvari koje propustimo ne mogu vratiti“, govorio je tada Sergej, dok danas ističe da ova numera zvuči kao molitva.  

7caf41442a77482006227744884772d6e0ff8831

„Mislim da nam je Bog uslišio molitve, makar meni, i poklonio taj 25. sat. Treba da iskoristimo ovo vreme koje nam je poklonjeno za sve ono za šta nismo imali vremena“, izjavio je pevač za Prvu TV i dodao da je on taj jedan sat više, kao i sve vreme koje provodi u karantinu, iskoristio na pametan način – za druženje sa decom i suprugom. 

Kaže da je u izolaciji otkrio nove talente, što smo nedavno mogli i da se uverimo (OVDE) i da se trudi da kvalitetno provede slobodno vreme sa svojim mezimicama. 

„Svašta radim, glupiram se po ceo dan kako bi ih zabavio. Radim i na novim pesmama, nisam tip koji non stop leži i ništa ne radi“, rekao je pevač i dodao da je sad vreme da se preispitamo i iz svega ovoga izvučemo neku pouku.  

„Mi sami treba da se zapitamo zašto se sve dešava, koliko smo postali razmaženi, koliko smo u nekom trenutku postali halapljivi. Imamo neku svoju udobnost, ali opet nam fali da idemo malo da prošetamo. Kad sve prođe, neke stvari cenićemo mnogo više“, zaključio je Ćetković. 

Foto: Fejsbuk,
Autor: I. Ankić