ZVEZDA GRANDA otkrila KAKO JE PROPAO ROKENROL i plačemo od smeha

Pre tačno deset godina mladi pevač iz Novog Sada okušao je svoju sreću u najgledanijem talent šouu. Ipak, da osvoji čelnike „Granda“ Miloš Brkić uspeo je tek dve godine nakon toga, a sada se svojih muzičkih početaka, tačnije audicije za „Zvezde Granda“ podsetio na svom Instragram profilu.

8adf10f7d25af41505650cdc7e164dce4df972d7

– Prvi put se prijavljujem i to zbog ćaleta. Inače, idem u srednju muzičku školu, teoretski sam odsek, a sviram klavir izjavio tada mladi Brkić i otkrio da će se Saši Popoviću i stručnjacima Granda predstaviti pesmama „Nije do mene“ Željka Joksimovića i „Ne daj da te rade“ Željka Samardžića. 

Ali ono što je sve nasmejalo  nije njegova izjava, već neobičan izgled mladog narodnjaka koji je svoju fotografiju sa audicije opisao rečenicom – „Kako je propao rokenrol“.

4d76b40621b0cda16dea189a6a41e6f7c91d40c6

Podsetimo, u finalu „Zvezda Granda“ 2013. godine osvojio je peto mesto, a ubrzo nakon toga publiku je obradovao prvim singlom koji nosi naziv „Sipaj, ne pitaj“.

Nakon nekoliko godina na estradi, priznao je da posao pevača nije uopšte lak, te da je jedno vreme hteo da odustane od muzike.

Nekad mi dođe preko glave, ali onda sačekam dva, tri dana, pa zaboravim… Nekada je teško, bilo je svakakvih scena pretnji, pištolja i batina… Ovo nikada nikome nisam pričao, ali imao sam par situacija da dođem ispred kuće, sednem u auto, isplačem se i samo izađem iz auta kao da se ništa nije desilo – rekao je i dodao:

Da se razumemo, zarađujemo dosta više nego prosečan čovek. To sa strane kad se glada, dobar auto, lepo se obuče, dobar stan, nov telefon… Pevači, to su sve ljudi koji ne razmišljaju šta će biti sutra, nego ovih pet minuta će da traju večno… Neće… I onda žive maksimum, godinu dana, ali kao Tito.

57d65edc260367fc579e263e3577893a36f27fa5

Danas u svojoj diskografiji ima nekoliko hitova,a svakako najveće bogatstvo su mu sinovi Filip i Uroš.

Miloš Brkić otkriva: „Nisam mogao da se pogledam u ogledalo“

Foto: Z.K.Munja/Privatna arhiva,
Autor: I. Ankić